Ako zaista želiš saznati kakav je ko - pitaj caršiju!
Caršija sve zna i nikada ne laže!
Mudro i ispravno.
I zaista - nekada se sve znalo. Tada je bilo i lakše i ljepše živjeti.
Rajska podjela na ljude na jednoj, i dzubrad na drugoj strani, bila je najpoštenija i najispravnija iz prostog razloga jer je iskljucivala bilo kakve kulturne, nacionalne, religiozne, polne, rasne, intelektualne i slicne razlike.
Ako si OK, onda si raja, ako nisi onda si dzubre! Tu moralnu podobnost i pripadnost odredzivala je raja, caršija i ljudi u njoj.

Bilo kakva prevara ili zabluda mogla je biti samo privremena i veoma brzo provaljena, a zaslužena titula, nosila se cijeli život. Tako da su vremenom i u našem gradu egzistirale raznorazne grupe koje su, na žalost, imale velikog uticaja u doskorašnjim dešavanjima na našim prostorima, svaka na svoj nacin. Medzutim, njihova uloga u svemu tome, kao i slika njihove današnje sudbine bila bi nepotpuna kada se svaka grupa ne bi posebno okarakterisala.

Šupak. Sa sigurnošću se može ustvrditi da je najniži stadij našeg Sugradzanina bio i ostao šupak. Šupci su dolazili iz svih sredina i bilo ih je jako mnogo u svim društvenim i socijalnim strukturama. Karakteristično za njih je i to da su se mogli pronaci u svim religijama i svim nacionalnostima. Njihov stil življenja se sastojao uglavnom u podmetanju nogu svim drugim ljudima u njihovoj blizini (prije svega kvalitetnijim i vrednijim od njih samih), od kradza, prevara, intriga, laži, kao i svih ostalih niskih i animalnih poriva.

Šupcina je viši stadij šupka, a nižem stadiju se laskalo da je pakšu. To je veoma lukava, prepredena i pokvarena grupacija koja se vješto ubacivala, prilagodzavala i uvlacila u tudze guzice (kriterij je bio da su vece od njih samih) i to uglavnom iz koristi i licnih interesa. Nije ih bilo teško prepoznati jer im je svima bilo zajednicko da u svakom momentu uzdižu materijalno iznad duhovnog, da puno vole i hvale samo ono što je njihovo, njihovo i samo njihovo, da vole vlast i da se nerijetko bave politikom, jer su i sami bili kurve u duši i nerijetko po profesiji.

Papak je nesto blaži oblik pakšua koji je najcešce dolazio iz prigradskih naselja, sela i iz nižih društvenih i socijalnih struktura. Njihov najveci zajeb je to što se nikada nisu mogli prilagoditi zakonima caršije, mada su cijeli život težili tome. Papak voli selo, miris sijena i balege, Lepu Brenu i Cecu. Zatvore oci u transu kada cuju "Bum Cile bum.", nerijetko izazivaju i isprovociraju frku kada pocugaju, razbijaju caše po kaficima, a "poslastica" im je dokazivanje muškosti, dok razbijaju prazne pivske flaše sami sebi od glavu?! Kad prica, papak pretjerano galami i mlatara rukama, obožava cvijetne ili geometrijske dezene na košuljama, a u unutrašnjem džepu sakoica obavezno se nadze cakijica u slucaju "Ne daj Bože, nek se nadze."

Papcina je viši stadij papka, a niži stadij je obogacen epitetom ljaksafon. Za razliku od šupaka, ova romanticna grupacija je primitivnija i bezazlenija, mada to pravilo ne vrijedi uvijek. Naime, na osnovu detaljnih carsijsko-studijskih ispitivanja, pokazalo se da, kada papak postane šupak, što se nerijetko dešavalo, da ta mutacija zna biti itekako opasna. Omiljena profesija im je vojna naobrazba, policajac, portir, vatrogasac i sva ostala "uniformisana" zanimanja i još, ako ikako može, ponešto od oružja.

Na žalost, ova grupacija je bila jedna od najmasovnijih na našim bivšim prostorima što je uslovilo cak i nastanak i izgradnju jednog "novokomponovanog" dijela grada koji se zvao "Kineska cetvrt", gdje su preko noci doveli svoje. Mada se tu nije mogao vidjeti nijedan kineski restoran ili zalutali kosooki sapadžija, ipak su rijetki i "normalni" stanovnici ovog naselja bili prinudzeni slušati jezik koji je u dobroj mjeri podsjecao na kineski: umijesto da kažu ovdje, tamo ili nedavno, u Kineskoj cetvrti se govorilo: tuj, nuj, o tojc..ojhaaaaaaaaa!!! Vrijedno je zabilježiti i to da se upravo na ovim prostorima, prvi put u našem gradu moglo vidjeti i cuti kako u mnogobrojnim, novootvorenim kaficima, umijesto Indexa ili Bijelog dugmeta, rastura Bum Cileeeeee Bummmmm & co.

Levati su face bez identiteta i u vjecitoj potrazi za njim. Vrlo su podložni svim vrstama uticaja, u ovisnosti od situacija, prilika i neprilika u koje zapadnu i koje su im se nametale. Levate smo mogli vidjeti i sresti na velikim svjetskim koncertima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, pa cak i u Becu (uglavnom samo zato da bi po povratku u naš grad mogli pricati o tome), ali i na koncertima narodnjaka i, normalno Bum Cile bum., kako negdje u prikrajku oduševljeno i zadovoljno tapkaju u ritmu "božanskih tonova". Pripadnici iz redova ove populacije bili su maheri za ismijavanje papaka, dok su se šupaka uglavnom mudro klonuli, jer su dobro slutili njihov smrad i potencijalnu moc. Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblaciti i patili su od "marke", bez obzira da li se radi o garderobi, automobilu ili tehnickim uredzajima. Prirodno stanište ove, levatske, grupacije uglavnom je bilo "bliže" predgradze tako da su se, prilikom izlaska u čaršiju, često mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih derventskih kafica, kako (vec upotrebljenom maramicom) ili toalet papirom glancaju cipele, skidajuci sa njih prašinu ili cak blato.

Grebatori i dzubrad su viši stadiji levata, a niži stadij možemo okarakterisati kao Muzevire. Mnogi pripadnici navedene grupacije uspješno su se transformisali u vrsne džeparoše i hapce. Zajednicka osobina im je da su krajnje neodgovorni i nepouzdani, porocni, lijeni, beskarakterni i prevrtljivi iako se i medzu njima, mada rijetko, moglo pronaci "svijetlih primjera", koji su zaista pokušavali i bolje i više, ali su na kraju ipak ostajali samo levatici. Njihov najveci peh se sastojao u tome što nikada nisu bili svjesni da su stvarno levati.

Nasuprot svima njima, bila je RAJA ! Kako samo lijepo zvuci ta rijec!

Mada iskonsko znacenje te rijeci ima sasvim drugo znacenje, kod nas, kada kažeš za nekoga da je raja onda, to jednostavno znaci, da je tip OK. Znaci da se možeš pouzdati u njega, da te od njega nikada nece zaboliti glava, da te nece žednog prevesti preko vode, da mu možeš vjerovati i da on od tebe ocekuje da mu vjeruješ. Znaci da te nikada (bez razloga) nece izlevatiti, da nije šupak i da iskreno sažaljeva papke. Ne voli grebatore i muzevire i užasava se gluposti i sile. Raja je sinonim za dobrog covjeka, prijatelja ili komšiju, za iskrenog, poštenog i "pravog igraca".

Viši stadij za Raju je JARAN.

Niži (sto je i sasvim prirodno i za ocekivati) ne postoji. Ova grupacija je plemenita, humana i solidarna, a jedina mana im je (pa i nije baš neka mana) što nerijetko vole cugati. Ponekad cak i previše, tako da se moze, greškom, dobiti nerealna slika o njima. Dešavalo da u cugi izgube osjecaj za vrijeme i prostor, tako da su poneke karakterne crte znale dobiti obrnuti smisao. Međutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuje ovu manu, tako da, mada su porodicni problemi ucestala pojava kod ove grupacije, oni su ipak i zauvijek voljeni jer znaju, hoce i ne ustrucavaju se da vole druge i da im poklanjaju svoju ljubav. Žene i cuga su im slabost, ali to je samo rezultat prekomjerne i ucestale akumulacije pozitivnih i divnih vibracija, kao i potrebe za oslobodzenjem tih osjecaja. U svakom društvu su rado vidjeni iz prostog razloga jer su pozitivni, progresivni, spontani, nonšalantni i jer umiju animirati sredinu i iz nicega napraviti feštu. Uvijek su okruženi prijateljima i oni im neopisivo mnogo znace u životu.

Eto, tako je nekada bilo!
Znalo se ko je raja, ko je levat, ko papak i ko je šupak. Sve se znalo!
Selekciju je, normalno, pravila raja, koja je jedina i imala pravo na to, prije svega iz potrebe za samoodržanjem, ali i iz prijeke potrebe za ocuvanjem pravih vrijednosti. I svima bilo dobro.

Ali šta se desilo?

Dodjoše neka cudna, morbidna i teška vremena. Probudiše se aveti mraka, pritajeni brižljivo njegovani u bolesnim šupackim umovima. Pohasiše se, šatro religiozno i nacionalno, na sve tri strane šupci i naložiše neke opet religiozne i nacionalisticki naoštrene papke i poluljude, jedne na druge?! A papci kó papci, jedva docekali! Sve što je nekada bilo nenormalno - preko noci postade normalno?! Proglasiše sami sebi ulogu neke, samo njima objašnjive, ugrožene žrtve i postadoše dželati! Kao, bore se jedni protiv drugih, a opet svi isto rade! Sve po potrebi i mogucnosti. Šupci zavrištaše mašuci zastavama, papci zavitlaše kamama, a levati se izgubiše u tome svemu, prepuštajuci se zakonu jaceg, ali i ne bježeci od njega. I jedni, i drugi i treci utopiše se u tom "sveopštem narodnom veselju", vrlo lako pronadjoše sebe i svoje mjesto u tome svemu, zavladaše i napraviše neke druge, kažu "svoje" podjele!

A meni licno, osim nacionalnih, teško vidjeti neke druge!

I bilo bi nepošteno, a ne spomenuti svaciju ulogu u tom paklu. Neko ce se zapitati, a šta je sa Rajom? Na zalost, Raja je šutila?! Raja je samo, kao mudro, gledala i šutila.
I popušila!
Prodje rat - šupci se obogatiše, papci se ispucaše i ocejfiše, a levati se prilagodiše.
Da nije smiješno, bilo bi za plakati.

- ovaj tekst je preuzet iz jednog emaila.  Zahvaljujemo se osobi koja je sjela i napisala ovaj snazan, istinit, i vrlo poucan tekst.  Nadam se da ce svi posjetioci Pljuga.com-a procitati tekst, te shvatiti ozbiljnost teksta.

Zahvaljujem se svim bendovima, vjernim posjetiocima, i svima Vama koji ste pomogli Pljugi zadnjih nekoliko godina u njenom radu. 

Pljuga.com je sluzbeno radila sest (6) godina.

Srdacan pozdrav, Denis Vidmar - Plavi

Pljuga.com domena ce ostati otvorena, kao i sluzbeni email Pljuge: info@pljuga.com!

Posjetite nas na http://www.myspace.com/pljuga & http://www.youtube.com/pljuga
Imate MSN, dodajte nas: ja@pljuga.com